Zarazna pjesma “Još fališ” mjesecima se svakodnevno čuje u
svim eterima radio postaja, kao što se rado pjevuši i u kućanstvima mnogih. Riječ je o obradi pjesme Anne Vissi “Kanenas” koja je odlično poslužila šesteročlanom
bendu Vigor da javnost obrati pažnju na njihovu glazbu koju u ovoj postavi
stvaraju punih četrnaest godina. Nakon toga je uslijedila pjesma “Da sam
ja on” koja je trenutno aktualni singl i koja je pokazala da sada dolazi
njihovo vrijeme. Predstavljamo vam grupu Vigor, a to su Mario Roth, Goran
Djurković – Mash, Dario Slamek, Sebastijan Novoselec, Stjepan Ruda Rudinski i
Žarko Marinović.
Jeste li očekivali tako veliki uspjeh s
pjesmom “Još fališ”?
Mario: – Iskreno, nismo toliki. Vjerovali smo u ovu pjesmu jer smo je i mi
doživjeli vrlo osobno i iskreno. Melodija je sama po sebi jako zarazna, lijepi
se za kožu, ali se uvuče i u srce.
Sebastijan: – Svakako smo vjerovali u nju, ali da će toliko biti prihvaćena, tome
se ipak nismo nadali. Ona nam je definitivno otvorila vrata kako bismo ljudima
ponudili svoju glazbenu priču. Očito, vrlo uspješnu!
Što mislite zašto su ljudi prepoznali
baš ovu pjesmu?
Mario: – Ljubav, kakva god da bila, sretna ili nesretna, bitno je da ju
osjetimo. Svi mi u životu imamo nekoga tko nam jako nedostaje i mislim da je to
zapravo tajna ove pjesme. Dok ju slušaš, sjetiš se nekih dragih ljudi koji više
nisu u našoj blizini.
Iako grupa postoji više od dvadeset
godina, jeste li malo predugo čekali za svojih 5 minuta ili smatrate da je tek
sada pravo vrijeme?
Mario: – Nismo. Sve ima svoje vrijeme i mjesto i ako forsiraš stvari, one
ispadnu naopako i onako kako zapravo i nisi očekivao, a kada jednostavno pustiš
da vrijeme odradi svoje, onda se stvari poslože na svoje mjesto.
Sebatijan: – Dvadeset godina uistinu puno zvuči, ali je
vrijeme proletjelo. Odrasli smo i dorasli ovom poslu. Da je bilo prije, ne bi
valjalo. Sada smo potpuno spremni ljudima ispričati glazbenu bajku koja se eto,
već toliki niz godina zove – Vigor!
Je li Vas sada ljudi prepoznaju na ulici i tete u kvartovskim trgovinama?
Sebastijan: – Naravno da nas prepoznaju i nama je to jako slatko i
simpatično. Sjetimo se nekih svojih glazbenih uzora i osobne sreće i veselja
kada smo ih vidjeli uživo. Ljudi su nenapadni, vrlo korektni i pristojni.
Koliko ste se glazbeno mijenjali sve ove godine, osim što ste sigurno svirački
i pjevački napredovali?
Mario: – Čovjek treba školu kako bi radio na svom obrazovanju, jer sviranjem i
pjevanjem ne učiš slova i brojke. Svakodnevnim vježbanjem sviranja i pjevanja
možeš samo postati sve bolji i bolji u tom sviračkom i pjevačkom smislu. To vam
je kao artista u cirkusu. Hod na žici ili žongliranje ne učiš pod satom
matematike ili kemije. Ili imaš talent ili ga nemaš.
Ko ja je poveznica između grupe Vigor i
Miroslava Škore, osim što ste Slavonci?
Mario: – S Miroslavom Škorom smo potpisali diskografski ugovor, odnosno s
njegovom izdavačkom kućom Campus koja se o svemu brine. Mislim da nismo mogli
imati bolji početak. Ono što nama daje vjetar u leđa je što nam Škoro vjeruje i
što u nama vidi odličan potencijal, a mi mu vraćamo rezultatima koji su i više
nego očigledni.
Sebastijan: – Mi se s Miroslavom znamo godinama i kad nas pitaju kako ta
suradnja nije napravljena prije, naš odgovor je uvijek isti – izgleda da je
čekao ono što i mi. Da glazbeno i scenski još malo narastemo.
U pripremi je nova pjesma koja se zove “Divna” i koju u potpunosti potpisuje
Miroslav Škoro, kada je možemo očekivati?
Sebastijan: – Vjerujemo da će pjesma izaći početkom mjeseca prosinca. Upravo
trebamo u studio kako bismo pjesmu dovršili do kraja. U biti je sve već gotovo,
samo Mario treba odraditi svoj dio – dati pjesmi onaj završni finiš svojom
emocijom i vokalom.
A što je s albumom?
Sebastijan: – Mi vjerujemo da će album
izaći krajem siječnja. Trebao je za Božić i Novu godinu kao idealan poklon
svima onima koji su zavoljeli naš rad i glazbu koju stvaramo, no situacija je
ipak malo drugačija. To je veliki posao i ako ga želiš napraviti kako treba,
onda moraš biti i strpljiv.
U kojem pravcu biste išli u budućnosti i
gdje biste se svrstali, neki lambada buzuki pop dance?
Sebastijan: – Nastavljamo onako kako smo i započeli i kako nas je publika i
upoznala. U ljubavno veselom tonu. Ne treba izmišljati toplu vodu. Daješ ljudima
ono što vole i što im godi uhu, srcu i duši.
Mario: – Album će po meni biti jedan fini slatki kolačić. Bit će tu
buzukija, lambadice, ali i pokoja prava ljubavna pjesma jer, ruku na srce,
ljubav je najdivniji osjećaj. To je dio života kada je sve moguće, kada je
svijet lijep, a ptičice cvrkuću samo za nas. Ljubav je motivacijski čimbenik
jednako snažan kao što su glad ili žeđ i stoga nema smisla da ju zaobiđemo.
Čije pjesme se mogu naći u vašem
repertoaru?
Sebastijan: – S obzirom da imamo tek dvije naše pjesme, na koncertima i
gažama sviramo sve. Od Jole, Stavrosa, Severine, Jelene Rozge, Saše
Kovačevića i svih onih koji imaju dobre pjesme uz koje se ljudi mogu dobro
proveseliti.
Mario: – Mi smo zapravo svi. Iz pjesme u pjesmu se pretvaraš u nekog
drugog, ali opet samo ostaješ svoj. Ne imitiramo, već te izvođače i
njihove pjesme izvodimo i pjevamo na svoj način.
Kada se pojavi netko novi na sceni, onda
ga mediji često uspoređuju s drugima. S kim su vas do sada usporedili?
Mario: – Apsolutno ni s kim. Obožavatelji nam pišu svaki dan i svaki dan
možemo pročitati kako smo im pravo osvježenje na hrvatskoj glazbenoj sceni i da
nas s nikim ne mogu usporediti. To je prava stvar. Biti jedinstven, imati svoju
prepoznatljivost, a ne biti nečija loša kopija.
Sebastijan: – Mario ima prepoznatljivi vokal i kad ljudi čuju neku našu
pjesmu znaju da smo to mi. To je svakako prednost. Loše je kad te ljudi čuju na
radiju pa onda pola pjesme pogađaju tko to pjeva. Mario ima posebnu
interpretaciju i boju glasa vrlo svojstvenu području na kojem živimo, a i
glazba koju sviramo je bliska svim narodima na području bivše države pa
nas i zbog toga vrlo rado slušaju u Sloveniji, Bosni i Srbiji.
Koliko vam smeta kada vas pitaju za
ljubavni status, naročito one koji su slobodni pa sada objasniti cijeloj Hrvatskoj
zašto netko nije zauzeo to posebno mjesto?
Mario: – Sve one ptičice od prije dva pitanja kod mene su pocrkavale. (Smijeh) Možda
će malo istrošeno zvučati, ali s obzirom na količinu posla kojeg imamo,
jednostavno nemam vremena za šaputanja na jastuku i za držanje za rukicu. Potpuno
sam se posvetio poslu jer želim svojom upornošću, trudom i radom dobiti i
lijepe rezultate, a ljubavi tu trenutno nema mjesta. Ona može pričekati. Pa tek
su mi 33.
Sebastijan: – Ja sam rastavljen, pa pitanja o ljubavi nisu baš moj fah.
(smijeh)
Kakvi su vam planovi za dalje,
bliži se doček nove godine, razni najavljeni koncerti…?
Sebastijan: – Doček Nove godine trenutno pregovaramo i ovih dana bi trebali
znati gdje ćemo se zabavljati. Koncerata ima puno i gotovo nemamo slobodnih
vikenda. Ne žalimo se. To je posao kojeg volimo i ništa nam nije teško pa čak i
putovati s jednog kraja Hrvatske na drugi u jednom danu. To su čari bavljenja
glazbom.
Mario: – Ja se iskreno veselim svakom izazovu. Svaki koncert je priča za
sebe. Lijepo je vidjeti ljude ispred sebe koji ti se iskreno vesele, koji
sa srcem pjevaju s tobom i koji se raduju što mogu biti u tvom društvu ta dva
sata. Nema glume. Radost pršti na sve strane. Zato se i bavim glazbom. Vjerujem
u energiju pa čak i kada se osjetim malo umornim samo pogledam u njihove oči i
moja energetska baterija je ponovno puna. Posla ima i veselimo se svakom
susretu s onima koje naša glazba čini sretnima.